summer of 69`
bok ljudovi!!!!
cijelo lito san u pokretu tako da san jedva nasla vrimena da se javim.ovo ljeto mi je vise nego plodno.trenutno vam se javljam iz sarajeva,gdje je jucer poceo film festival.oduvijek sam htjela vidit sarajevo,za koje mislim da je izuzetno lijepo kao,meni osobno i cijela bosna,pogotovo bihac i mostar.tako da vam savjetujem da ih svakako posjetite.sjedim na nekoj livadici gdje smo se skampirali s jos grupicom slovenaca s laptopom i pisem vama.iako je vec skoro podne,svi oko mene spavaju,pa sam konacno nasla vremena za pisat...
vecinu zanima kako je bilo u austriji...bilo je tako spektakularno da sam ja cijelo vrijema mislila da sam u raju.tamo sam isla s bratom i jos jednim frendom.putovanje je bilo uzasno dugo i tesko jer smo isli s busom,a osim toga smo izgubili svoje vrece za spavanje,tako da smo se gurali s nekom grupicom svaba.ja se nezalim na svog partnera s kojim sam dijelila vrecu,al neznam bas kako je bilo ovoj dvojici......ja cu prokomentirat svirku planta i the whoa zbog kojih sam osobno dosla,mada je bilo jos bendova.plant me uzivo ocarao,iako ne izgleda ko prije 30-tak god. jos uvik ima svoj prepoznatljivi plantovski glas.sviro je vecinom stare ali i neke nove stvari...meni osobno je bio bolji od the whoa,koji su isto bili fenomenalni.inace sama organizacija je bila dobra,mada mislim da posjecenost i nije bila tolika,s obzirom na legende koje su na stupale.al to je samo moje skromno misljenje!!cinjenica je da je bilo jako malo mladih ljudi,prevladavala je starija generacija rokera,koji su bili u jako dobroj formi s obzirom na njihove pivske trbuscice i godine.al bez obzira na to partijali su s nama do jutra!!!ne znam sto da vam vise o tome napisem,osim da je bilo fenomenalno,osim da ste svakako trebali ic,ili ako se ponovi da idete!!!!!!
ima li tu mjesta za mene??
sto sve dosada radi od covika.u ekstremnim naletima dosade i vrucine odlucila sam napisat svoju opsirnu biografiju.ljudima slabijih zivaca ne preporucujem citanje ovog kako bi se reklo u nedostatku umjetnickog duha,sranja.pa cu krenut od samog pocetka:
zovem se marion.nastala sam kao plod dvoje napaljenih,sedamnaestogodisnjih hipija,sebastijana i linde.upoznali su se kad je stara bila kod nekih svojih rodaka u salzburgu.i tako je pocela ljubavna prica izmedu primorke i svabe.tu idilu prekinulo je rodenje mog starijeg brata vidvana,a godinu kasnije i mene.tako da su golupcici vec sa 17 imali dva klinca.svaka cast!!njima je to bilo super ali njihovi starci jos i danas imaju strasne posljedice zbog tzv.sramote koju su im priredili.
i tako je nas cetvero zivilo par godina u salzburgu,sve dok brat nije krenuo u skolu.onda smo se odlucili doselit u hrvatsku,tocnije u ri.kao vjecnim obozavateljima rocka,rijeka im je pruzala jako dobar nocni provod,zbog cega smo vidvan i ja ostajali kod njihovih uvrnutih prijatelja.al kako ih doslovno pubertet prolazio vise su vremena provodili s nama.a tad su nas fiksali doorsima,zeppelinima...poezijom...kad sam ja imala negdje dvije god.odlucili su posvojit jos jedno dijete,malog preslatkog joahima.meni i bratu je on bio ko igracka iako je bio stariji od nas,tad je imo 4 god. bio nam je zanimljiv jer je bio mulat.njegova stara bila je frendica od linde,a nakon sto je ona umrla linda ga je odlucila posvojit.i tako ja sad imam ne jednog nego dva daveza.i tako je prolazio nas nimalo obican zivot.starci su nam stvarno zakon,obozavam ih i ovom im prilikom zahvaljujem na predivnom zivotu i svim ludorijama koje su nam priredili...jer nimalo nije lako odgajat troje balavaca tako mlad.jebote oni tek sad imaju 35 god.vecina danasnjih parova tek u 35-toj dobije prvo dijete.
kada govorimo o meni ja bi bila prosjecna sedamnaestogoisnjakinja da ne izgledam kako izgledam.da ne volim ono sto volim...puno mi ljudi govori da izgledam koda su me izbacili iz 70-ih.ne gledam tv,ne izlazim na neka sminkerska mjesta,ne slusam narodnjake...al zato obozavam morrisona,poeziju,umjetnost-pogotovo kiparstvo(mislim da cu ga studirat),slobodu,ljude,prirodu,zivotinje(nije ni cudo kad svako ima u kuci svog psa i naravno vidvan ima kolekciju hrcaka i stakora)...obozavam putovat:evo trenutno sam kod moje omiljene bakice u austriji i oporavljam se od planta.opsirno cu vam napisat kako je bilo,sto mozete i sami pretpostavit.takoder kao svaka normalna,neracunajuci iznimne slucajeve kao lezbe i pederi,koje iznimno cijenim,volim decke.zivot bez njih bio bi...u stvari ne bi bio zivot!!zato pomalo ne razumim lezbe kako mogu bit ravnodusne na npr.johnny deppa ili kako su lezbe u proslosti mogle bit ravnodusne na morrisona,mog ideala i savrsenog muskarca???????????ne poznam nijednu lezbu al zato je moj najjjjjjbolji frend vegi peder.ja mislim da svaka cura zeli imat frenda pedera.ja tog covika neizmjerno volim i cijenim,zato jer mi je imo to hrabrosti priznat,a to nazalost u danasnje vrijeme nije nimalo lako.da se ne bi nadurila moram i spomenut moju najbolju frendicu martu,koju sam upoznala jos davne 89. u rodilstu.od tad smo nerazdvojne.
u buducnosti bi htjela studirat kiparstvo(i to najvjerojatnije u becu) i zivit boemskim zivotom,okruzena sa sedmero djece,petero pasa i naravno s muzem kojeg volim negdje daleko od civilizacije ali blizu mora,jos uvijek slusajuc morrisona,citajuc i pisuc poeziju,sanjajuc vjecnu slobodu..........................
joe satriani
ljudi moji jucer san bila na satrianiju.bilo je prejebeno!!sto covjek radi,dva sata ciste svirke bez i jedne greske.covjek je definitivno virtuoz na gitari.u biti da ja ne duzim jer ga ja obozavam pa cu napisat samo pohvale evo nesto o njemu.uspu tip uopce lose ne izgleda s obzirom da vec ima 50 god.
JOE SATRIANI
Otkad se prije gotovo deset godina Joe Satriani pojavio na glazbenoj sceni, postao je poznat kao arhetipski postmodernistički heroj. Od njegovog prvog nastupa 1986., s albumom prvijencem, kojeg je sam izdao i koji je nosio njegovo ime, Joe je postao najprepoznatljiviji gitarist svojeg vremena. Zasluženo mu pripada mjesto uz velike majstore rock gitare. Kao instrumentalni umjetnik na polju kojim dominira pop, Satrianijeva dostignuća još su značajnija. On je vjerojatno jedan od najuspješnijih rock instrumentalista u recentnoj povijesti, prodaje milijune albuma i rasprodaje koncertne dvorane. Unatoč tome, uvijek uspijeva očuvati jaku glazbenu viziju, kao i poštovanje za kolege glazbenike i napredne glazbene obožavatelje diljem svijeta.
Satrianijev talent je stvaranje visokoevoluirane instrumentalne glazbe, u kojoj koristi strukturu popularnih standardnih pjesama. To omogućuje slušateljima da se uhvate za neku od melodičnih tema prije nego ih očara njegova poznata virtuoznost. Njegovi zaštitni znakovi su topli zvuk bluesa i nježni naglasci kombinirani s eksplozijama nadljudske lakoće izvođenja kojima znatno podiže standarde koje su postavile generacije velikih rock glazbenika prije njega.
Joe Satriani rodio se u Westburyu, država New York, i počeo je svirati gitaru s četrnaest godina. Do 1971. već je poučavao druge. Jedan od njegovih učenika bio je i Steve Vai. 1974. Joe je studirao s dvojicom majstora modernog jazza, gitaristom Billyem Bauerom i pijanistom i skladateljem Lennijem Tristanom; četiri godine kasnije preselio se na Berkeley u Kaliforniji, gdje je započeo desetogodišnju karijeru poučavanja gitare studentima poput Davida Brysona (Counting Crows), Kirka Hammeta (Metallica), Larrya LaLondea (Primus), Charliea Huntera i drugih.
1984. Joe je za vlastitu izdavačku kuću Rubina izdao album koji je nosio njegovo ime, a na kojem se nalazilo pet pjesama. U godini koja slijedi dovršio je svoj prvi kompletni album „Not Of This Earth“. Financirao ga je kreditnom karticom, a izašao je 1986. za Relativity Records.
U listopadu 1987. izdavačka kuća Relativity Records izdala je Satrianijev drugi album, „Surfing With The Alien“. Album je postao svjetski fenomen – postao je platinast, s prodajom od preko milijun primjeraka samo u Americi. Doveo je Satrianija na naslovnice časopisa poput Guitar Player, Musician, Guitar World, te na desetke drugih međunarodnih publikacija. „Surfing With The Alien“ bio je ključan trenutak, u kojem se vidio njegov fantastičan raspon talenta za komponiranje, sviranje i produkciju. Kasnije je, zasluženo, taj album postao najuspješniji instrumentalni rock album od albuma „Wired“ Jeffa Becka.
Svaki od albuma koji su slijedili – uključujući „Flying In A Blue Dream“, „The Extremist“, „Time Machine“ i „Joe Satriani“- producirao je legendarni Glyn Johns, i postigli su velik komercijalan uspjeh i privukli pozornost kritike. Nisu samo Joeovi obožavatelji dirnuti njegovim jedinstvenim zvukom i osjećajem; Satrianijem rad privlači i glazbenike iz svih glazbenih slojeva.
Nakon susreta s Joeovim bendom u njujorškom Bottom Lineu, Mick Jagger ga je angažirao kao glavnog gitarista u svojoj prvoj solo turneji. Satrianijeva vještina privukla je i Deep Purple, pa je postao glavni gitarist benda na turnejama po Europi i Japanu 1994. godine. 1996. godine, u sklopu G3 turneje na kojoj su nastupali Joe Satriani, Steve Vai i Eric Johnson, održana su 24 koncerta za 90 000 obožavatelja diljem Sjeverne Amerike. Ta turneja zabilježena je na „G3 Live In Concert“ albumu i video zapisu (izdavač Epic). 1997. Joe se udružio s velikim jazz gitaristom Patom Martinom i snimio dvije skladbe: „Ellipsis“ i „Never and After“. One su izašle na Martinovoj hvaljenoj zvjezdanoj kolekciji „All Sides Now“ (Blue Note) te su uključene u drugu G3 ljetnu turneju na kojoj su nastupali Steve Vai, Kenny Wayne Shepherd i Robert Fripp.
Nakon desetljeća inovativnog rada, ovaj glazbenik još ima volje za podizanjem kriterija konvencionalnog rocka.
peace ljudovi!!
cula san za iron butterfly,canned heat... u opatiji al sumnjam da cu ic,jos nisam sigurna jer idem na planta u austriju i naravno na JOEA SATRIANIJA koji je 13.7 isto u opatiji.opsirno cu vam opisat kako mi je bilo...cinjenica je da na satrianija idu i starci pa vec sigurno znam da ce stari u prvom redu ko neki pubertetlija skakat i mahat sa svojom kosurinom,naravno u duetu s bratom(ja sam se obrijala pa to vise ne stima),a stara ce sve to zgrozeno gledat i mislit za kakvog se kretena ozenila i tek kakve kretene ima za djecu.u biti ona je nadurena sto ne more s nama na planta u austriju...plant je rezerviran samo za moje oci i usi!!!
inace svi dobro znaju da ja obozavam doorse i zeppeline ali uz njih svakako moram spomenut jefferson airplane koju su jedan odlicni bend o kojem se jako malo zna.grace slick je zena prejebenog glasa i definitivno moja omiljena pjevacica,cak mi je draza od joplinke.meni osobno je najbolja nijhova stvar high flyin`bird i naravno white rabbit.pa evo nesto o nijima:
Jefferson Airplane's debut show was on August 13, 1965 at the Matrix nightclub in San Francisco. The first performance featured Marty Balin on vocals, Paul Kantner on vocals/rhythm guitar, and Jorma Kaukonen on lead guitar. Signe Anderson, (who sang on Jefferson Airplane's first recording "Jefferson Airplane Takes Off') also performed. The bass player, Jack Casady and drummer Skip Spence, (who was later one of the original members of Moby Grape) joined the band two months later. Spencer Dryden became the drummer in June of 1966 and Grace Slick joined as vocalist in October of 1966. The band performed the first concert for Bill Graham at the legendary Fillmore Auditorium in San Francisco in February of 1966.
JEFFERSON AIRPLANE performed at the Berkeley Folk Festival, Monterey Jazz Festival, Monterey Pop Festival, Woodstock, and Altamont. They had hit singles White Rabbit and Somebody to Love, from the album "Surrealistic Pillow". They were on the cover of Life Magazine in 1968. The band co- headlined with the Doors in Europe in the summer of 1968. Many legendary bands opened for the Airplane: Grateful Dead, Santana, The Doors, Jimi Hendrix, Creedence Clearwater Revival, The Who, Janis Joplin, Steve Miller, and many others.
The band was inducted into the Rock and Roll Hall of Fame in 1996.
GRACE SLICK, to the public mind, is synonymous with Jefferson Airplane and Jefferson Starship in the way that Mick Jagger is synonymous with the Rolling Stones. Ironically, Grace was not an original member of the band, nor was she with Starship at the very end. But Grace's importance to every phase of the band cannot be underestimated. White Rabbit, which she wrote, helped define not only Jefferson Airplane but also the acid rock era. Her unconventional vocals on Somebody to Love gave the Airplane its biggest hit. As one of the first female rock stars (as opposed to pop singers), Grace helped redefine women's role in modern music as more than just a sex symbol backed by a band. Of course, with her statuesque beauty and icy blue eyes, Grace had the sex symbol bit down pat as well.
Grace Barnett Wing was born October 30, 1939, in Highland Park, a suburb of Chicago, IL. Her father, Ivan, was an investment banker, and her mother, Virginia Barnett Wing, had been an actress and singer in the early '30s. Her lineage goes back to Norway, where the family name was Vinje.
Grace attended Finch College, a prestigious finishing school for girls, in New York (1957-58), before transferring to the University of Miami (1958-59), where she majored in art. She tried her hand at various odd jobs and even auditioned as a singer at a black record label. But although she modeled for I. Magnin's department store from 1960-63, Grace later said she had no ambitions beyond being a housewife. On August 26, 1961, she married Gerald "Jerry" Slick, a film student and later a successful cinematographer. She later described the marriage as passionless and the result of "cultural imposition." But it was during this marriage that she wrote her first song -- a piece for one of Jerry's film projects.
In August 1965, Grace read an article in the San Francisco Chronicle about a new band called Jefferson Airplane. A week later, she and Jerry checked out the band at the Matrix. Deciding that being in a rock band looked like a lot of fun and paid better than modeling, Grace and Jerry soon formed their own band, the Great Society. Jerry played drums, and his brother Darby Slick joined on guitar. With the lineup completed by David Minor (guitar/vocals), the Great Society made its debut at the Coffee Gallery in San Francisco's North Beach section on October 15, 1965.
Despite her rather late entry into rock 'n' roll, Grace proved herself a talented singer. She attempted to imitate the sound of an electric guitar and developed a unique and forceful singing style. She also discovered a knack for writing songs -- White Rabbit was one of her first compositions.
Grace has always said that White Rabbit was intended as a slap toward parents who read their children stories such as Alice in Wonderland (in which Alice uses several drug-like substances in order to change herself) and then wondered why their children grew up to do drugs. For Grace and others in the '60s, drugs were an inevitable part of mind-expanding and social experimentation. With its enigmatic lyrics, White Rabbit became one of the first songs to sneak drug references past censors on the radio. Even Marty Balin, Grace's eventual rival in the Airplane, regarded the song as a "masterpiece."
In 1966, one Sylvester Stewart (the future Sly of Sly and the Family Stone) walked out as the band's producer of a demo after it took the band 50 takes to get one song right. However, Grace's talent carried the band, and they found themselves opening for Jefferson Airplane and other successful, local bands. Columbia Records even offered the Great Society a recording contract (and would release two albums by the band after Grace found fame), but, by the time the contract arrived in the mail, the Great Society was no more.
In September 1966, the Airplane put bassist Jack Casady up to asking Grace if she might be interested in joining them. For Grace, it was a no-brainer; the Airplane had already released an album and seemed on the verge of a major breakthrough. After discussing the matter with her husband (one of the last times, it seems, that Grace would take his opinion into consideration), she accepted the Airplane's offer. Bill Thompson, then the Airplane's road manager, would buy out Grace's contract from her manager for the paltry sum of $750.
Following Signe Anderson's final gigs with the Airplane in mid-October, Grace became the band's new female singer. She would later recall that she was "scared shitless" -- she barely knew the words, but it didn't matter, for the Airplane played far louder than she expected.
After such an inauspicious debut, Grace barely had time to get comfortable with the Airplane before the band went to Los Angeles to record its second album, Surrealistic Pillow. She did contribute two stand-out cuts from the Great Society -- White Rabbit and Darby Slick's Somebody to Love. Though the Airplane recognized those songs as special, even they had little inkling as to how popular they would become. Nine months after she joined the band, Grace found herself a star as the lead singer of the band's two top ten hits.
Grace Slick quickly emerged as an icon of the psychedelic scene that followed. She always downplayed her own significance in the press, sesting that she got the most attention because she was the only woman in the band. But such comments disregard Grace's obvious talents and extroverted personality. She would literally say and do anything. While appearing on the Smothers Brothers Comedy Hour in 1968, she wore blackface and raised her fist in a Black Panther salute. During one rainy outdoors concert, she performed topless rather than getting her blouse wet. On another occasion, she drunkenly referred to a wealthy audience as "filthy jewels" (a comment misheard by some as "filthy Jews"). In her autobiography, Grace said she learned "how to let it out and damn the censorship" from Mick Jagger. Unfortunately, much of her behavior was also attributed to her increasing addiction to alcohol.
By early 1967, Grace's marriage to Jerry was all but over, though they didn't divorce until 1971. She had a brief dalliance with Jack Casady, then began a two-year affair with Airplane drummer Spencer Dryden. Grace felt an immediate connection with Spencer, since they were both initially "outsiders." Once Grace became famous, however, Spencer would use their relationship to get his way within the band.
With the Airplane, Grace apparently regarded herself as an equal among equals who could write anything she damn well pleased. Her songs were psychedelic interpretations of literary classics (Rejoyce, 1967), attacked middle class repression (Greasy Heart, 1968), and assaulted human arrogance (Eskimo Blue Day -- noted for the line, "the human name doesn't mean shit to a tree" -- 1969). On the occasion of Spencer's 30th birthday, she wrote Lather (1968), a song expressing the anxieties of growing older -- a theme she would revisit on several occasions.
By 1969, her relationship with Spencer had ended, and she soon became involved with Paul Kantner. Though they never married, Grace decided that she wanted to have Paul's child. Their daughter, China, was born on January 25, 1971. (In typical Grace fashion, she initially told the press that she was going to name the child "god.")
One of Grace's oddest and most famous incidents occurred shortly before her pregnancy. In April 1970, the former Finch College student was invited to a reception hosted by President Richard Nixon's daughter, Tricia, at the White House. The organizers of the affair apparently had little idea who Grace was, or of her opinion of Nixon. (Her song, Mexico, a scathing critique of Nixon's anti-drug policy, had only just been released as a single.) Upon arrival, however, Grace was barred from entering when she brought a "bodyguard" -- '60s radical Abbie Hoffman! Grace later said that, had they been allowed in, they had planned to spike Nixon's tea with LSD.
But as the Airplane began to disintegrate in the early '70s, Grace coped with it and the pressures of motherhood by drinking. On May 13, 1971, a mere four months after becoming a mother, Grace was involved in a near-fatal drunk driving accident. After an all-night recording session, she and Jorma drag-raced their sports cars near the Golden Gate Bridge. Grace lost control and crashed into a retaining wall. Miraculously, she escaped with only serious concussions.
Grace's behavior became more extreme, and the remote Paul proved ill-equipped to deal with her outbursts. She often called him a "Nazi". In August 1972, in Akron, Ohio, she and Paul were both arrested during an altercation with police following a concert. According to Grace, she had wandered on stage without her glasses during an argument between the police and the band's road manager. Seeking to steady herself, she grabbed onto a policeman's uniform. He responded by macing her. Paul rushed to Grace's defense and was shoved to the floor by police.
n early 1974, Grace released her first solo album, Manhole. During that same period, Grace agreed to form a new band with Paul, Jefferson Starship. Her contributions to the first album, Dragon Fly, included Hyperdrive, a sobering reflection of life at age 35: "I didn't know there were corners in time till I was told to stand in one."
A year later, Jefferson Starship broke big with Marty Balin's romantic hit, Miracles. To Marty's consternation, Grace continued to command the public's attention, albeit in the form of controversial behavior. In 1978, Grace was dragged off the stage of a local San Francisco game show after abusing contestants.
In the meantime, Grace had found a new love in the form of lighting director Skip Johnson. They began having an affair during the Starship's first tour. Finally, Grace ended her relationship with Paul and, on November 29, 1976, she married Skip in Hawaii. Neither Paul nor Marty attended.
Over the years, Grace has been the subject of two biographies. The first, written by Barbara Rowes, was published in 1980. The second, Grace's own Somebody to Love? A Rock and Roll Memoir, co-authored with Andrea Cagan, appeared in September 1998.
In the years since her retirement, Grace has turned to another creative endeavor -- painting. Her works include portraits of old friends such as Jimi Hendrix, Janis Joplin, and Jerry Garcia. As of November 2000, she had sold about 60 paintings, priced from $1,100 to $8,700. Although her work has hardly garnered the respect of critics (so what else is new?), others laud her paintings for evoking feeling, something hard for any artist to do. For Grace, whose shoulder-length hair is now completely white (she had been dyeing it since her mid-20s), it's a chance to create something that doesn't involve her appearance.
WHITE RABBIT
One pill makes you larger
And one pill makes you small
And the ones that mother gives you
Don't do anything at all
Go ask Alice
When she's ten feet tall
And if you go chasing rabbits
And you know you're going to fall
Tell'em a hookah smoking caterpillar
Has given you the call
Call Alice
When she was just small
When men on the chessboard
get up and tell you where to go
And you've just had some kind of mushroom
And your mind is moving slow
Go ask Alice
I think she'll know
When logic and proportion
Have fallen sloppy dead
And the White Knight is talking backwards
And the Red Queen's off with her head
Remember what the doormouse said:
"Feed your Head
Feed your Head!"
e da sto se tice onog rock festivala odrzat ce se u st.poltenu u austriji od 21. do 22. srpnja.nastupit ce robert plant,the who i jos par starih rock bendova.vec davno poznato moj stari je svabo,a baka mi zivi u salzburgu tak da cu vjerojatno ici jer svejedno idem gore.pa javit cu vam kako je bilo.usput ako nemozete tamo u budimpesti su vam slicni izvodaci plus metellica od 9. do 16. kolovoza.ove godine se dosta toga dogada.vjerujem da ce bit jebeno.prije dvije god.bila sam na metal campu u sloveniji i bilo je zakon...po prirodi obozavam putovat i upoznavat ljude tako da je to ko rodeno za mene...
Ljudi moji danas sam se digla oko nekih pet popodne jer sam doma dosla u sedam ujutro.ne bi to bilo tako tragicno da nisam cijelu noc visila nad skoljkom.linda(luda i opicena zenska koja je kriva za proslu noc,al joj oprastam,ona ce znat zasto).prvo smo kod nje dok smo se kao spremale za van popile neko dobro vino od njezinih staraca.naravno vec smo tad bile mrtve,izasle smo u neki birc,bila je dobra muzika,neki mladi bend.iskreno ne sjecam se.jedino cega se jako dobro sjecam je parkirani auto u kojeg sam tako zveknula s nogom,da vec danas imam lijepu,ogromnu masnicu na koljenu.naravno lindi je to bilo uzasno smijesno.onda smo otisle kod nekog njezinog tipa i dok su se oni divljacki hvatali u njegovoj sobi,mene je gnjavio njegov neki bolesni prijatelj koji vjeruje da je on zapravo reinkarnirani morrison i te spike.naravno meni je bilo mucno od njegovih sranja pa sam se doslovno(al ne namjerno)ispovracala po tipu,koji je jadan tako osto gledat nakon sto sam je otisla u wc-e.to je bio raspad sisteme i otisla sam doma,gdje me doceko jos pijaniji brat,i tako smo ja i on zajedno izbacilivali iz zeluca sve ono sto smo u posljednjih tjedan dana jeli.naravno po stoti put smo se zakleli da necemo stavit ni kap alkohola u sebe al...
"This is your last chance. After this, there is no turning back. You take the blue pill - the story ends. You wake up in your bed and believe whatever you want to believe.You take the red pill - you stay in Wonderland and I show you how deep the rabbit-hole goes."
iskreno jos nikad nisam probala lsd,mislim da ni necu.cinjenica je da ne zelim unistit nesto tako lijepo,tako pametno kao sto je moj mozak.bar zasad.
al sam sigurna da cu ko houxley na samrti uzet lsd da dozivim tu psihodeliju,tu zemlju cuda...bit ce mi lakse napustit zivot,fikciju nas ljudi...
obozavam patchulie,miris mu je tako poseban.doma sigurno imam tisucu mirisnih stapica od njega.imam ono etericno ulje od njega pa to koristim ko parfem.zanima me kako se niko nikad nije sjetio napravit pljugu od patchulija.sad sam se sjetila kad je moj retardirani brat kad je imo kojih16 god. pusio kamilicu.mislim tip je PUSIO KAMILICU.al to je njemu bilo ful smjesno,mada ja mislim da je to jadno i bolesno kao i on cijelial ja ga svejedno jako volim..tip obozava zeppeline i planta i on mi je reko da plant,the who... imaju koncert negdje u austriji.pa ako sto vise saznam javit cu vam.to bi bilo ludilo.ako je to istina sigurno idem,ziher ni starci to ne bi propustili.

i`m back
peace ljudi!!!!
EVO MENE VRATILA SAM SE.iskreno zadnjih par mjeseci nisam bila bas svoja zbog necega...necega sto me skroz promijenilo...iskreno nisam bas spremna pricat o tome,al jednom....puno se toga desilo,npr.obrijala sam svoju duuuugu kosicu na prepast svih poznanika,al cak mi je i moj sprdljivi brat prizno da mi je ovako bolje.onda znate da je super,mada me sad zajebava da sam ko hare krishne...
za danas je dosta,vec me hvata nervoza u nogama od sjedenja.divim se svima vama koji na jednom mistu mozete sjedit vise od 10min.pozdrav!!!